Feeds:
Objave
Komentari

Istucimo nedjelju

Zanimljivo mi je sto prijezir prema nedjeljama nisam imao tijekom praznika. Zapravo mi uopce nije jasno zasto ih toliko mrzim, buduci da su one jedini dan u tjednu kad nemam nikakvih (skolskih) obaveza. Vjerojatno je problem u tome sto se cijeli dan bediram potaknut cinjenicom da je sljedeci dan ponedjeljak. Osim ako ujutro, odnosno oko 2 popodne (kad se probudim) odem na kavicu. Koja bi mi sad jako dobro dosla.

[Nadopisak: Bio sam na Kriticnoj masi i bilo je izvrsno 🙂 ]

Mrtav (umoran)

Umoran sam, boli me glava, sjeban mi je gležanj, kosa mi je masna a ne mogu ju oprat jer se svako jutro žvajznem glavom u prozor pa mi je glava puna krasti, sutra imam školu od 8… Ovako će izgledat svaki petak do kraja školske godine.

Jedva čekam da odem u Amsterdam. Samo je problematično to što nitko ne može sa mnom.

Imam još toliko toga za napravit večeras, a ne mogu… Nemam snage…

No more boner

Moja bolesna opsesija Amsterdamom malo je splasnula. Ipak, odlucio sam se jako trudit u skoli, jer sto mi prosjek bude veci, veca je i sansa da ce mi starci dat pare za otic u Amsterdam tijekom zime, odnosno da ce mi dat jos vise para za otic tamo preko ljeta (mozda i za bit tamo mjesec dana). Cak sam i procitao lektiru za danas.

Imagine a wind of change

Oprostite na trećem postu o Amsterdamu. Pišem ga jer sam shvatio da posjet tom gradu nije samo promijenio moje mišljenje o Hrvatskoj i Balkanu, već o cijelom svijetu, a to uključuje  i mišljenje o sebi samome. Odjednom se osjećam puno življe. Osjećam se kao živo biće. Više nisam samo skup molekula koje su u međudjelovanju zbog fascinantnih sila i radi čega nastaju još fascinantnije pojave. Osjećam da život postoji i da je on stvaran, osjećam i da su osjećaji stvarni i oni napokon više nisu u mojoj kontroli. To mi je trebalo! Sad mi je jasno kako je normalnim ljudima.

Danas mi je tlak bio 120/80 što mi je dalo dodatnu energiju. Mislio sam da mi je sve ravno, metaforički gledano, jer imam nizak tlak; a sad mislim da mi je tlak nizak jer mi je sve ravno.

Bez obzira što sam radio toliko stvari i slobodno vrijeme trošio najkvalitetnije što sam mogao, život mi je bio tako bezvezan. Mislim da je od tamo dolazila i ona suicidalnost. Živio sam u uvjerenju da smo i John Lennon i ja dvojica nadobudnih imbecila koji su živote proveli u potrazi za nečim što neće postojati još par tisuća godina. I onda Nizozemska.

Možda malo preutopistički gledam na tu državu i Amsterdam, možda samo dobro zavaravaju ljude, a možda me ona njihova prejaka trava držala još duže nego što sam mislio pa na temelju napušenih doživljaja gradim mišljenje o svemu.

Zato želim tamo ponovno, što prije, da vidim koliko sam zapravo u zabludi. I jesam li uopće. I mogu li živjeti tako daleko od svih i svega što poznajem. Teško je izgraditi novi život. A kad izgradiš novi, stari se polako urušava. Na kraju ne odeš ni na pedesetu obljetnicu mature.

Opasna nostalgija

Kad bih samo mogao opisati koliko je tesko osobi mojih uvjerenja biti u ovakvoj drzavi, nakon sto sam iskusio komadic raja na zemlji. Postat cu suicidalan ne odem li ponovno u Amsterdam. Stara sere.

Amsterdam

Toliko sam puta čuo onu retardiranu kliše frazu ‘a life changing experience’.

I onda odem u Amsterdam.

Tijekom sljedećih nekoliko tjedana ću napisati kratki turistički vodic za Amsterdam (valjda), stoga sad neću u detalje o hrani, (noćnom) životu, pušenju trave, biciklistima, kurvama, homoseksualcima i pedofilima.

Maturalci su izleti na kojima se ljudi iz razreda povezuju. U našem slučaju su se malo poklali.

Bili smo u kofišopu i toliko sam se napušio od 0.2 grama da me raska morala dadiljat. Zato dobro pročitajte što piše na meniju. Ako je jačina trave prikazana pomoću izraza weak, medium, strong, itd., shvatite to jako ozbiljno i nemojte misliti da možete pusiti jaku travu zato sto to mozete u Zagrebu. Nasa i njihova definicija jacine nemaju veze jedna s drugom. Jacinu prikazuju i pomocu izraza high i stoned, a u tom slucaju jednostavno ne znate na cemu ste jer dio njihovog higha spada u ono sto bi u Hrvatskoj definitivno bilo stoned. Jacinu mozete procijeniti i pomocu cijene za jedan gram, odnosno po kolicini trave koju dobijete za 12 eura, koliko iznosi minimum koji morate potrositi u kofisopovima. Gramaza po 12 eura ovisi u kojem se kvartu nalazite. Najbolje cete proci oko Red Light Districta.

Mislite li tamo dobiti picke, nemojte. Fuj. Ako odete, vidjet cete zasto to mislim.

Za zabavu preporucam Leidseplein na kojem se nalazi vecina klubova i izvrstan kofisop (Bulldog). Imajte na umu da muzika koju oni pustaju u klubovima nema nikakve veze s nasom i da vecini nece odgovarati.

Hrana je prezacinjena, stoga vam ni ona nece odgovarati. U nasoj grupi, koju je cinilo 56 ljudi, prvu vecer je veceru uspjelo pojesti samo dvoje ljudi. Moja malenkost i Davor Mestrovic (voditelj Dobrog jutra Hrvatska koji nam je bio vodic; kralj kakvog svijet nije vidio 😀 ). Ostale dane nitko osim nas nekoliko u hostelu nije jeo.

Jedini ducan u Amsterdamu je “ah”, i po gradu ih ima nekoliko. Za hrvatske su standarde jeftini. Bez zajebancije.

Hodajuci po gradu vidite mnoge homoseksualce koji javno pokazuju svoje osjecaje, sto je mene jako razveselilo. Razgovarajuci s jednim parom (da se nisu drzali za ruke, nikad ne bih rekao da su pederi), saznao sam da je splitski incident odjeknuo skroz do tamo. Naime, na moj odgovor na pitanje “Where do you come from?”, koji je ocit, dobio sam trenutnu reakciju: “Split?!”.

Upoznao sam i cetiri Nizozemke. Genijalni ljudi.

Biciklisti su im ludi. Stanes li na biciklisticku, bolikuricno ce te pogazit. Isto kao sto ce napravit i na zebri. Na plocnicima uglavnom guraju bicikle. Nemojte se iznenaditi kad vidite teretne bicikle ili tricikle viljuskare. Bicikl mozete iznajmiti za 10 eura po danu, ali vam nisu potrebni jer je meni trebalo oko 40 minuta da prodem grad od jednog kraja do drugog.

Dodete li autom, masno ce vam naplatiti parking.

Generalno, Amsterdam je jako siguran grad. Ipak, pripazite koliko se ocito smijete kurvama u Red Light Districtu da ne biste dobili konzervom u glavu ili da vas macroi ne bi bacili u kanal.

Na trznici cvijeca jeftino mozete nabaviti lukovice.

Selim se u Amsterdam. To je onaj dio kad to postaje a life changing experience.

Crno-bijeli svijet

Odjednom stvari nisu toliko utopijske. Otkrili smo da nitko u skvotu ne bi bas zivio, nego bismo svi tamo samo boravili. Kako im sobe ne sluze za to, doslo je do problema. A i cini se da nas ostatak ljudi ne prihvaca bas najbolje.

Ipak, nije cijeli dan tako crn. Iznenadujuc broj ljudi odgovorio mi je na poziv za volontiranje na Veterini, ali svejedno premali uzimajuci u obzir broj prijavnica. Cini mi se da Hrvati imaju problema s navikom provjeravanja emaila. Nadam se da cemo ju svi imati za par godina.

%d bloggers like this: