Feeds:
Objave
Komentari

Archive for the ‘Epika’ Category

Smrdimo!

Sjedio je na Glavnom kolodvoru i gledao vlakove kako dolaze, i kako odlaze. Radio je tako već godinama, svaki dan, bez iznimaka. Svakodnevni putnici su ga već jako dobro poznavali. Ili su, bolje rečeno, poznavali njegov smrad. On je bio samo još jedan beskućnik sa zagrebačkih ulica.

Navečer je po Tomislavcu skupljao boce kako bi imao sebi za cugu, a svom psu za hranu. To je bilo sve što mu je trebalo. Ponekad mu je trebalo i više, no nije mu se dalo trošiti vrijeme na glupo sakupljanje glupih boca.

Smijali su mu se. Komentirali kako ima jadan život. Skuplja boce, gleda vlakove, smrdi na Glavnom, a uz to i sere u grmlju oko Tomislavca.

On je bio puno iznad njih. Imao je želju promijeniti svijet. A oni, oni su se svi samo prilagođavali.

“Nije im jasno da je prilagođavanje svake generacije neefikasnije od trajnog prilagođavanja svijeta ljudima. Ali, za to se treba potruditi. A što ova današnja mladež radi? Samo pije. Zabrinjavajuće je da u pola sata skupim dovoljno boca da mogu preživjeti cijeli dan”, znao je komentirati u tramvaju, kad bi bio trijezan. Vjerojatno je i onda mislio da ga nitko ne čuje.

“Vidi ovog debila! Tu pametuje, a jedino što radi u životu – smrdi. To čak nije ni glagol radnje. On ne radi ništa. Zapravo, radi. Pije. Licemjer!” tu i tamo bi se kakav tinejđer kratko osvrnuo na njegovo razmišljanje o svijetu.

Nije mu bilo jasno da kukanjem neće ništa postići. Ili su to obični ljudi samo mislili?

“Sam ne mogu ništa. Kukanjem privlačim istomišljenike. S dovoljno istomišljenika mogao bih sve. Nažalost, nema istomišljenika. Na Balkanu smo – ljudi su nam toliko pasivni i konzervativni da čak ni ne kukaju”, ljubazno bi odgovorio kakvom tramvajskom provokatoru.

Samo je pitanje dana kad će ući u neki vlak i pobjeći. Kako to rade svi oni ljudi koji na kolodvor dolaze s ogromnim valjkastim ruksacima.

Read Full Post »

Publesaid – 1.

Kupio je tvrdo ukoričenu bilježnicu s tigrom. Doma je u nju unio prvi zapis, na prvoj stranici, koristeći thebansko pismo. Zapis je bio na latinskom, a on nije imao pojma što ijedna riječ znači, znao je samo da je to pjesma kojom moderne vještice i vještaci blagoslivljaju svoj dnevnik. Stavio ju je u kričavo crveni registrator i sakrio ga iza kutnog ormara koji je, iz nekog normalnim ljudima nepoznatog razloga, stajao na sredini zida. Podesio je budilicu na mobitelu i legao u krevet. Kucanje velikog sata na zidu nasuprot mu glave bilo je sve tiše, tiše, a onda je nestalo, zajedno s njim.

Read Full Post »

%d bloggers like this: