Feeds:
Objave
Komentari

Archive for Srpanj 2011.

Smrdimo!

Sjedio je na Glavnom kolodvoru i gledao vlakove kako dolaze, i kako odlaze. Radio je tako već godinama, svaki dan, bez iznimaka. Svakodnevni putnici su ga već jako dobro poznavali. Ili su, bolje rečeno, poznavali njegov smrad. On je bio samo još jedan beskućnik sa zagrebačkih ulica.

Navečer je po Tomislavcu skupljao boce kako bi imao sebi za cugu, a svom psu za hranu. To je bilo sve što mu je trebalo. Ponekad mu je trebalo i više, no nije mu se dalo trošiti vrijeme na glupo sakupljanje glupih boca.

Smijali su mu se. Komentirali kako ima jadan život. Skuplja boce, gleda vlakove, smrdi na Glavnom, a uz to i sere u grmlju oko Tomislavca.

On je bio puno iznad njih. Imao je želju promijeniti svijet. A oni, oni su se svi samo prilagođavali.

“Nije im jasno da je prilagođavanje svake generacije neefikasnije od trajnog prilagođavanja svijeta ljudima. Ali, za to se treba potruditi. A što ova današnja mladež radi? Samo pije. Zabrinjavajuće je da u pola sata skupim dovoljno boca da mogu preživjeti cijeli dan”, znao je komentirati u tramvaju, kad bi bio trijezan. Vjerojatno je i onda mislio da ga nitko ne čuje.

“Vidi ovog debila! Tu pametuje, a jedino što radi u životu – smrdi. To čak nije ni glagol radnje. On ne radi ništa. Zapravo, radi. Pije. Licemjer!” tu i tamo bi se kakav tinejđer kratko osvrnuo na njegovo razmišljanje o svijetu.

Nije mu bilo jasno da kukanjem neće ništa postići. Ili su to obični ljudi samo mislili?

“Sam ne mogu ništa. Kukanjem privlačim istomišljenike. S dovoljno istomišljenika mogao bih sve. Nažalost, nema istomišljenika. Na Balkanu smo – ljudi su nam toliko pasivni i konzervativni da čak ni ne kukaju”, ljubazno bi odgovorio kakvom tramvajskom provokatoru.

Samo je pitanje dana kad će ući u neki vlak i pobjeći. Kako to rade svi oni ljudi koji na kolodvor dolaze s ogromnim valjkastim ruksacima.

Read Full Post »

Bilo mi je nekako teško opisati kako se sada osjećam pa sam odlučio nacrtati ovu sliku.

Mislim da bih trebao početi ponovno pisati.

U zadnje vrijeme me jako vesele boje 🙂

Read Full Post »

Zvoni portafon.

“Dobra večer. Nisi vrata od lifta zatvorio,” čujem glas one krave s drugog kata.
“Gospođo, nisam ja ništa ne zatvorio,” odgovorim joj, tada još neiziritiranim tonom.
“Vidla sam ja da si ti zadnji ušel. Ak nisi ti onda valjda ja imam halucinacije!” bahato se dere stara kurvetina.
“I ja sam išo pješke, već dva puta, u dva smjera, jednako kako ćete vi morati sada,” postajem bahat.
“Jesi, jesi, išel si! Zato lift stoji na petom katu.”
“Stoji tu već najmanje pola sata, otkad sam se prvi put vratio doma.
 “I tak si sebičan da nisi zatvoril vrata!”
“Provjerio sam i jesu li vrata zatvorena, i je li stisnut stop. Nije ni jedno, ni drugo.”
“Onda je to sigurno tvoj brat il sestra pokvarila!”
“Ma šta su oni pokvarili?! Sram vas bilo! Maltretirate nas otkad smo bili djeca, otkad smo se tu doselili! Samo mi još jednom pozvonite il mi dođite na vrata! Pun mi vas je kurac više!” ostao ja bez kontrole.

Spustim slušalicu.

Zvoni ponovno.

“Dobro, koji dio niste shvatili?” pitam ju potpuno smireno, poput serijskog ubojice.
“To ti meni prijetiš?! Prijetiš! Reći ću ja sve tvojoj mami! Samo kad ju sretnem!” dere se baba.
“Recite šta oćete, samo me pustite na miru.”
“Kak se ti to s menom razgovaraš?”
“Kako priliči.”
“Sve ću ja reć tvojoj mami!”
“Recite, recite…”
“I budem.”
“Samo se pitam ko će vam sljedeći put popravljat sudoper. Moj tata sigurno neće.”
“Kakav bezobrazluk! Sve bum ja to rekla susjedi L****!”
“Recite kom god oćete. Laku noć.”

Spustim slušalicu. Stojim pored portafona čekajući da ponovno pozvoni, da joj sve lijepo izjebem. I nije.

Ona priča susjedi L****, ja cijelom svijetu.

Read Full Post »

Zdrmala me struja. Wuf!

I nabavio sam si kutu. Još 19 stvari.

Read Full Post »

Wishlist

Nakon izvjesnog vremena odlučim napisat post na Tumblr, a ispadne da na serverima više nemaju mjesta. Čuo sam da se to događa, al mislio sam da je samo mit. Zato ću tu napisat popis nekih stvari koje želim, nisam već dugo.

  1. HP Pavilion Elite HPE-510ad
  2. HP Mini 210
  3. 2 kutije plavog Phillip Morrisa dnevno
  4. Zippo
  5. niske smeđe starke
  6. neke fora skejterice
  7. kutu za Veterinu, jer mi je već pun kurac toga što si po hlačama pronalazim govna
  8. novi ruksak s petsto tisuća pretinaca, da sve bude lijepo organizirano
  9. Casio FX-911ES Plus hitno!
  10. jednu fora lulu, al ne mogu linkat jer mogu nać samo one male za travu
  11. kabel za spajanje televizora i kompa (ups, to je nemoguće jer imam premodernu grafičku, a TV iz Austro-Ugarske)
  12. dakle i novi TV, ovaj bi bio sasvim OK, a onda mi ni ne treba kabel
  13. novi monitor, jedan mi više nije dosta
  14. HOSTING ZA STRANICU!
  15. a i za blog
  16. nove slušalice, naglavne
  17. Logitech web kameru
  18. Samsung Galaxy S2
  19. usputno sam našo i ovu kameru koja mi se čini fora
  20. neki kombi
I da u LoL-u nema jebenih debila aaaaaaa! Kak moš bit level 7 a igrat ko imbecil?!

Read Full Post »

asaDGHMJ

Puca me nekakva ideja da sam sjebo svaku životnu odluku koju sam donosio. I da sam okružen samo licemjerima. I za ovo drugo sam siguran da je tako, uz par iznimaka.

Read Full Post »

Post s pjesmama

Komp mi je doma. Doma je nakon tjedan dana popravka i nekoliko mjeseci rada preko kurca. Doma je s novom grafičkom, a to znači da sutra i preksutra vjerojatno neću izaći iz stana, dok ne isprobam barem nekoliko almost-brand-new igrica. Onih starih godinu, dvije.

Sretan sam. Na Veterini mi je super. Danas smo si opet malo popili.

Hvata me neka čudna rokenrol pohota. Inače mrzim taj žanr.

Tu sam pjesmu vidio u nekom filmu. I tog lika.

Skidam si 500 Days of Summer. Tamo je frendica našla još jednu fora pjesmu.

Nadam se da vam se sviđa. Podsjeća me na ovu divnu pjesmu.

Nju sam pretprošlo ljeto… Ili je to bilo još ono ljeto prije? Čuo sam ju u Tree Hillu na moru, zapiso riječi i onda ih doma upiso u Gugl s dodatkom lyrics. Tako ja inače pronalazim pjesme koje mi se dopadnu. Teško je biti u društvu s nekim kom se dopadne nešto što se meni sviđa, pa onda moram na taj način. Danas se tako moja ortodontica smijala tom da volonterski perem govna. A ja jako volim taj poso. Ona kopa po ustima djeci kojoj smrdi iz usta i koja imaju krive zube i ostaje joj sline po rukama. Ona me podsjeća na Jaju iz Jinxa. Jedini arvacki bend koji priznajem…

Sve po mom bi moglo biti samo u vremenu kad je Fredi Mrkjuri bio živ.

Znate da ne objavljujem pjesme baš često. Ne volim siliti ljude da slušaju ono što ih ne zanima. A i ne sjećam se kad sam ja zadnji put kliknuo na video na načijem blogu. Tko zna što sam propustio.

Naši su životi kratki. Treba ih živjeti. “A zašto pušiš?” upita me jedan dan jedan čovjek. “Ma pušiš ti meni kurac!” odgovorih mu u stilu jedne frendice koja ima jako ružne prste. Nisu mi jasni militantni nepušači. Ja biram koji ću rak pobrat. (A od njihovog poreza ću se od njega liječit.) Ma kaj me boli kurac.

Statistike kažu da će prije rak pobrat oni koji paze da ga ne poberu.

Read Full Post »

Older Posts »

%d bloggers like this: