Feeds:
Objave
Komentari

Archive for Lipanj 2011.

Moderna tehnika

Kad me zanima koji su duhani dobri, hoće li mi u sobi bolje odgovarati bijele ili plave zavjese i vrijedi li kupiti mp3 player, uvijek je tu netko tko će mi dati nekakav savjet.

Nažalost, postoje stvari oko kojih se nikad ne konzultiram jer sam ja taj u društvu koji o njima najviše zna. Samo su tri takve teme: kompjuteri, okultizam i blogovi. Ako već sam ne mogu doći do rješenja problema, uvijek je tu Google – najbolji prijatelj mozga suvremenog čovjeka.

Ipak, postoje problemi vezani uz računala koje ti ni Google, eto, ne može pomoći riješiti. Naime, prije nekoliko dana mi je LoL počeo opasno štekati, a onda se štekanje pretvorilo u povremeno pojavljivanje plavog ekrana, dok se u jednom trenutku plavi ekran nije počeo pojavljivati svaki put kad sam pokušao pokrenuti Windows (sedmicu).

Jedino logično rješenje je, po mom mišljenju, bilo ponovno instaliranje Windowsa, no opet isti problem – ne mogu doći do desktopa jer se, taman u onom dijelu startupa kad se treba pokazati desktop, pojavi plavi ekran i komp se restarta. I tako u krug.

Zatim sam guglanjem saznao da je problem u driveru za grafičku čija jedna inačica nije kompatibilna s Windowsom 7, iako je za njega napravljena. Jedino rješenje problema koje Google nudi je da u Control Panelu izbrišem driver. A kako da dođem do jebenog CP-a kad ne mogu ni upalit komp (ni u safe modeu neće)?

Život je okrutan… Sad mi je malo vruće, to nije najbolje! Ostat ću kod kuće… Na na na na na na na na!

Siđoh s pameti.

Gdje su nestala vremena kad si mogao popraviti televizor tako da ga nekoliko puta pukneš?

Read Full Post »

Filozofija

Zašto neki ljudi cijeli život potrate tražeći njegov smisao, umjesto da ga žive?

Zašto neki cijeli život provedu razmišljajući o životu nakon smrti, umjesto da razmišljaju o životu u kojem sada žive?

Vjerujem da prvi ne znaju što bi sa životom, pa filozofiraju o njemu.

Drugi su, pak, vjernici.

Read Full Post »

Razuzdana večer

Jučer nam je bio zadnji dan škole pa smo, naravski, otišli to proslavit.

Žena u Dioni nije htjela prodat, al sve se da sredit.

A onda sam posto veseo od pola svoje boce od pola litre pive. A onda sam počeo drmat po vinu.

Tena mi je došla kasnije pravit društvo, kad su svi otišli, i ostali smo do kasno pa sam se rano biciklom vratio doma. I nisam pao.

Ova žestoka pijančevanja meni trebaju samo da me podsjete da to ne valja.

Read Full Post »

My time

Ubija me škola. Za svaki dan imam po 4 predmeta, a to ne uspijem riješit pa po dva prebacujem za druge dane. Tako mi se dogodilo da za sutra imam 5 predmeta, što je najnemogućije do sad.

Tako je mene škola danas ubila. A ubija me i to što sad svuda idem biciklom (treba mi puno manje nego pješke) pa nemam više vremena za razmišljanje.

Kad me tako škola ubila, odoh prije koja dva sata na kanal.

Mrak, tišina, vidim samo svjetla mostova i krijesnica. Na Savi spavaju patke (ko da su crkle!). Čujem svaki razgovor u krugu od 500 metara, kao skupinu šapata. Osjećam miris trave, iako nemam pojma odakle dolazi. I još je netko, dakle, jako sretan i opušten.

To su mi bili najljepši trenutci u životu.

Dođem doma i pogledam u popis za sutra. Padne mi mrak na oči.

Misli, pišući ovaj post, otplove natrag do Kanala. Da mi je bar tamo kuća.

Read Full Post »

Moja biciklistička avantura

Jutros se probudim s nadasve iritantnim bolom u ruci vjerojatno uzrokovanim jučerašnjim letom preko bicikla. Naime, mobilotelefonirah, kad se odjednom pojavi potreba za kočenjem, zakočim desnom rukom (stražnja kočnica) i odletim preko bicikla dočekavši se na noge. Nije mi jasno kako sam to uspio tako spretno izvesti, ali neka. Samo mi je zglob u jednom trenutku bio u čudnom položaju pa sam osjećao posljedice.

Odem danas do frenda u Trnavu i tamo se pola sata vozim u nadi da ću prepoznati njegovu ulicu. Ni on, ni drugi frend mi se ne javljaju. Znao sam da je tamo i treći frend, čiji broj nemam. Međutim, treći frend ima curu, frendicu, koja ima njegov broj, ali ja nemam njezin broj. Na svu sreću, njezin broj ima druga frendica koju sam odlučio nazvati:

“Ej, aj molim te nazovi *frendicu* i reci joj da nazove *trećeg frenda* i da mu kaže da kaže *prvom* ili *drugom frendu* da me hitno nazovu.”

Ja, u međuvremenu, nađoh njegovu ulicu jer mi se jedan od one dvojice sjetio javit na mobitel. Taman u trenutku kad sam ulazio u kuću, zove druga frendica:

“Ahoj! Nisam imala *frendicin* broj, al ga ima *treća frendica* pa sam joj rekla da ju nazove (…).”
“Hvala puno, al upravo ulazim u kuću. Javili su mi se.”
“#$%&@! %&#@$!”

Nakon sat i pol bivanja tamo, *frendica* sve uznemirena nazove *trećeg frenda* i pošalje ga da me idu hitno tražit jer mi se nešto dogodilo. Bi mi malo smiješno, jel.

Vozim ja nazad doma, preko 7 mora i planina, preko brda i dolina, kad napokon uočim Heinzelovu. Misli su mi, sretnome jer sam napokon na poznatom terenu i jer više ne trebam gledat di je koja rupa i kalkulirat ima li je ovisno o veličini i prozirnosti lokve, pobjegle u neistražene svjetove.

Nađem se na pločniku. Krasno. Nemam pojma kako. Sjednem ja ponovno na svoj Ferrari, prođem pet metara i tup. Opet sam na pločniku. Ustanem, sav se izranjavan počnem histerično smijat i nastavim gurajući bicikl. Kako je ona jebena kiša ponovno počela jako padat, opet sam zajašio svoga konja i do doma došao stenjući svaki put kad bi mi desna noga došla u položaj kad je koljeno na najvišoj točki, a kad je desna ruka trebala povuć ručku kočnice.

“Jesam ti rekla da ne ideš biciklom! Nisi me slušo! Jesam ti rekla…” kojih je pet minuta komentirala stara kad je uočila da hodam ko da me netko zguzio.

Read Full Post »

%d bloggers like this: