Neki mi je dan doma došlo pismo koje je na mene ostavilo otjecaj kakav još ništa nikad nije ostavilo. Riječ je o pozivu za vojsku.
U pismu kažu da se određenoga dana u određeni sat moram pojaviti na određenoj adresi, ili će me oni tamo odvesti silom. Ne mogu vjerovati da sam dobio poziv da postanem profesionalni i legalni ubojica, i to ne bilo kakav poziv, već ultimatum, prijetnju! Ova mi se jebena država, kojoj od svakog slanca kojeg pojedem, od svake kave koju popijem i svake pljuge koju popušim odlazi četvrtina novca koji sam za to dao, ova demokratska država mi se usuđuje poslati nešto što se toliko kosi s mojim uvjerenjima da je to protuustavno! Moj pacifizam je zapravo moja religija, a svi ljudi imaju pravo na religijsku slobodu!
U redu, znam da me zapravo samo zovu da me pitaju želim li postati potencijalni jebeni masovni ubojica ili ne, ali ne mogu imati takav pristup! Oni će mene na silu dovesti… Dabog ova hrvatska i oni guzodaji u saboru nestali s lica zemlje. Od ovog se trenutka smatram apsolutnim nedomoljubom. Fuj!
[I moja pauza od pisanja još uvijek traje. Ovo me jednostavno toliko ubija u pojam da sam to morao podijeliti s vama.]
“Dabog ova hrvatska i oni guzodaji u saboru nestali s lica zemlje”
potpis na ovo…
ma nije to ništa strašno…taj poziv…odeš tamo sa osobnom iskaznicom, ispuniš jedan A4 format kojekakvih podataka i na kraju zaokružiš ‘oćeš li ili nećeš ići služiti vojni rok…
to traje 10 minuta i poslije te nikad nitko ništa ne pita više
🙂
da nadodam…ta odluka nije konačna…poslije se možeš predomisliti
Dođeš tamo, sve ih lijepo pozdraviš, okreneš se i odeš. Vrlo jednostavno
A čuj, bolje tamaniti ljude nego životinje. 😀