Feeds:
Objave
Komentari

Archive for Prosinac 2010.

Širokotemoliki

Otvorivši ovu divotu za pisanje postova, sjetio sam se da vam se 5. prosinca nisam zahvalio što moj blog čitate već četiri godine, a onda sam se sjetio da sam si bio zaboravio i čestitati Božić i rođendan što redovito radim, da sam za dan sv. Nikole zaboravio napisati post u kojem upozoravam ljude da ne izbacuju životinje na cestu prije odlaska na skijanje i da djeci ne daruju životinje za Božić jer, prema vlastitim zapažanjima, životinje darovane za rođendan, neki blagdan ili sličan događaj vrlo kratko imaju dom.

Mislim da sam zbog ovog silnog pritiska zbog organizacije izlazaka, nalazaka s ljudima koje dugo nisam vidio i pisanja članaka za školski list koji treba biti u tiskari do 15. siječnja (a nemamo niti jedan jedini članak) pod velikim stresom što utječe na moje normalno razmišljanje i racionalno postupanje, tj. često imam društvene failove. Mozak mi se preopteretio: frendici govorim da na doček nove godine ne zove svoju najbolju frendicu, istovremeno razmišljam kako da joj to kažem a da se ne uvrijedi, a osim toga razmišljam i o pitanjima za intervju s jednim sveučilišnim profesorom.

Od tolike brige bježim pomoću nekoliko metoda:

  1. spavanjem 14 sati dnevno
  2. spontanim odlascima na kave (opustim se a ne trebam ništa organizirati)
  3. igranjem igre naziva Splinter Cell: Chaos Theory (stealth shooter)
  4. tuširanjem nekoliko puta u danu
  5. konstantnim pospremanjem, što me dovelo do novog stresa jer nemam više što pospremiti a još mi nije bolje
  6. pisanjem članaka u jedan u noći

Za sutra sam si isplanirao, umjesto 3. i 5. točke, ostvarivanje obećanja koje sam vam dao još relativno davnih dana, kad sam se vratio iz Virovitice. Ovo je, dakle, vjerojatno zadnji post na hrvatskom jeziku, makar ću možda pisati i na hrvatskom i na engleskom jer je ovo zapravo jedino mjesto gdje redovito (Hm…) i puno pišem na hrvatskom te je upravo pisanje velikog broja postova (točnije, ovo je 1668. post) razlog moje tolike pismenosti i opsjednuća istom.

E, da, i odlučio sam naučiti japanski. Oyasuminasai.

Read Full Post »

Kurac

Zaključeno mi je jedan iz hrvatskog jer sam pročito samo nekoliko lektira ove godine. Zapravo me za to boli kurac, ko i za svašta drugo.

Ono za što me ne boli kurac jest to što su me starci kaznili tako da svaki dan moram bit doma najkasnije u pol tri i što će mi odnijet komp ako jednom zakasnim. Nek mi popuše kurac jebem im mater (ovo je bilo jako morbidno) koju pičku materinu me imaju kažnjavat kad se stara načitala toliko knjiga o roditeljstvu u kojima piše da je to kontraproduktivno, makar sumnjam da ih je uopće čitala jer mi je brat propalitet a sestra će u osnovnoj proć s tri. Najradije bih se sutra vratio doma u pol tri da ne odgovaram geografiju i psihologiju za 4.

I koju pičku materinu mi seru o općoj kulturi (lektire, jel)?! Tragično je gubit vrijeme na takva jebena glupa dosadna sranja kad postoje toliko konstruktivnije stvari koje mogu unaprijediti ljudsku vrstu, npr. kao što su znanosti iz kojih imam pet i kojima ću se bavit. Ma kurac imam pet jebote iz matematike mi je zaključila 4 jer sam uspio dobit 2 iz zadnjeg testa i imam prosjek 4,2, a ovu jednu je s 3,9 pitala za 5 jer iz svega ostalog ima pet u pičku materinu a i iz kemije imam 4 sad kad je ova došla jebem svima sve u kurac jebote aaaaaaaaaaaa

I ova iz likovnog je jučer došla do zaključka da mi se likovni gadi zbog čeg mi fakat nije drago jer me ljudi smatraju umjetnikom i koju pičku materinu joj nisam reko da to nije istina?! Makar, još sam dobro postupio što sam samo šutio na to, da sam bio potpuno svoj reko bi joj da je to istina. Mrzim jebenu umjetnost koji je to kurac, to je takva obmana, način na koji jebene lijenčine zarađuju za živo, na jebenim snobovima koji misle da su fora jer idu gledat neke ružne slike u muzeje suvremene umjetnosti i ostala slična sranja i na jebeno predosadne koncerte u Lisinski i koji su si fora je komentiraju šta je umjetnik mislio dok je to radio. Nabijem ti umjetnike na kurac. Umjetnost bi trebala biti sposobnost prikazivanja nečeg što je lijepo ili ružno najljepšim što može bit da učini ljude sretnijima i definitivno nije nešto čemu bi se trebalo posvećivat svo vrijeme, a kamoli ne nešto za što netko dobije pare ili, u najgorem slučaju, ode to studirat. Mislim da je student umjetnosti jednak ko i jebeni pop. Dobro, nije, popovi koče ljudski razvoj, a ovi se jednostavno uopće ne trude pridonijeti tome. Mrzim jebenu umjetnost, mrzim, gadi mi se, onak, potpuno. Ma sve mi se gadi; posto sam jebeni mizantrop i to mi je tak super mogu skočit kroz prozor a da mi nije bed što će mi stara završit u ludnici (tijekom ovakvih faza inače jedino što me održava na životu). I ne brinite, prejebena pička sam da bi se ubio, koliko god bio pesimističan (tj. realističan) i sadističan  postoji ta neka jebena trunčica optimizma i subjektivnosti u meni koja mi nekako ne dopušta da se koknem. Ma volim vas sve svjetske samoubojice – kad jednog dana zbog opće kulture postanem ugledna, korisna i bogata ličnost podić ću vam spomenik.

Read Full Post »

51. bezimeni

Pripremio sam jedan poduži post, al rukom je pisan i trebat će mi poduže vrijeme da ga uredim i pretipkam. Nadam se da ću to sutra napraviti i nadam se da znate engleski.

Read Full Post »

%d bloggers like this: