Feeds:
Objave
Komentari

Archive for Kolovoz 2009.

Timestep

Vraćam svoj zidić.

Lijeva mi je ruka nefunkcionalna jer mi se dogodila jedna nezgoda poprilično neočekivana i nebeski šokirajuća. Želim da ovo bude zapisano ovdje:

Iako nisam siguran kako je došlo do nezgode i kako sam si dopustio stanje šoka, sjećam se što sam radio i što mi je prolazilo glavom tijekom tog fascinantnog negativnog iskustva. Obranu sam započeo stavljanjem lijeve ruke između sebe i napadača. Odmah po početku prvog dijela napada započeo sam analizu situacije i deranje “Upomoć!” Sljedeće je bilo olakšanje zbog kraja prvog dijela, a onda je uslijedio ogromni šok zbog drugog dijela. Nekako ovako složih obranu: “Desna ruka, nož, vrat.” To na kraju nije bilo potrebno jer je drugi dio bio i zadnji. Po spašavanju, svaki mi se mišić u tijelu počeo trzat, primijetih da su mi usne suhe i da se moram prošetat. Kad je to prestalo, i sad još uvijek, razmišljam jesam li ja kriv za to i bi li bilo legitimno zaklati stvorenje koji je cijeli život bilo zlostavljano i koje je samo postupalo slušajući svoje nagone, jer svaki kontakt s ljudima smatra situacijom opasnom po život.

Neka napisano u gornjem odlomku bude smatrano mojim službenim i objektivnim dnevnik-zapisom.

Read Full Post »

U OwoM cHu TeKstIchU pOkusHatI ObjeDinItI sWe onE stWArchIce kOje mE neOpisiWo nerWirAjU kOd TinEjDzeRsKoG pIsaNja. NAdasWe mE nErWiRaju RetaRdIrAnE JeBeNe KliNke KoJe pO FoRuMimA i SwoJiM BloGoWima ObJaWljUjU PreTeZhno BeSmiSleNe PostIcHe!!!!!! :):):):):):) ❤ ❤ ❤ ❤ oSim NelOgIchNog SlaGanjA WeliKiH I MaliH sLoWa uNuTaR RjeChI I NeWaLjAloG pRavOpiSa, cHesTo sE TeKsT jaWljA u ReTardIraNim BojaMa :(:(:(:(:( KaO ShtO sTe MoGli prImJeTit KorIstIm I WeLik Broj EmOtIcoNa I eLeMenAta AsCII uMjeTnOsTi IaKo NisAm u ZhIwoTu ChuO za AsCii Ni Za IshTa SliChno MoJa SisTerIcA WoLim Ju PunNnNnNnNnOoOoOoOoO je DoBilA NovI KoMp I Sad StaLno WiSi Na NjeMu ShTo Me stWarNo NerWirA i NajrAdje bI jU TaKo PrEbIoOoOoO. DaNas Sam u SeDam i PeTnajSt KrenuO u AvEnuE MaAl i KuPio SaM Tako FrisHko MiRisHljIvi DeZicH!!!!!!!!! ❤ <3<3<3<3<3 UglAwnoM dA Ne DuZhim SWe Was LjUbim I pozDraWljam I OsTaviTe Mi PuNo KomIcHa JoJ SkOro sAm NapiSo HoMiChA :):):):):):):):):) KiSsSsSy KiSsSsy!!!!!!!!!!!! <3<3<3

[Napomena: molim da informacije iz posta koje ne objašnjavaju post ne shvatite ozbiljno, trebale su mi samo da pojačam atmosferu 🙂 ]

Read Full Post »

Upala oka

Par tjedana nakon što sam se riješio jednomjesečne upale desnog oka, upalilo mi se lijevo. Pretpostavljam da je uzrok ventilator koji me za ovih vrućih noći hladio.

Iako je ovo nadasve nezanimljiv članak, želio sam to podijeliti s vama.

Read Full Post »

Nešto

Opet se osjećam ko govno, iako jučer nisam.

Razjebalo me to što mi je stara kupila tri soka od po pol lite. Dva sam popio, a od trećeg mi je ostalo oko deci. To mi je smrdilo po alkoholu pa sam prolio. Užasno mi je žao što sam ga prolio jer je moja stara za to radila, a ja prolijem.

Stvarno ne znam koji mi je kurac, jednostavno sam u kurcu.

I bili smo na Azri. Ne da mi se o tom pisat. Ništa mi se ne da, najrađe bih umro.

Read Full Post »

Potonuo tanker u oceanu postojanja

Primijetih da sam sve manje i manje onaj zli ekscentrik, a sve više bezlično djetešce. Možda je uzrok to što se družim s ljudima starim od sebe, al nervira me to što se nerviram i krevetam (AKA bediram) zbog stvari za koje bi me, da razmišljam racionalno i hladnokrvno, bolio kurac.

Neki da ne me jedna takva glupost ubila u mozak da je to nešto strašno, danas se od devet nerviram zbog rukovanja s jednim likom. Da pojasnim. Nekog sretnem, dam ruku, on krene na reperski pozdrav. Tako sto puta. Onda ja to napravim i osjećam se ko govno.

Mislim da bi se trebo nalit ko stoka, da me nije briga ni za šta, da vidim samo sebe i da samo o sebi mislim dobro, a da druge ubijem u pojam. To mi fali, ne mislim da mi alkohol fali, nego mi fali ta jebena hladnokrvnost. Trebale su mi dvije godine da oko sebe napravim zid koji nitko ne može srušit, a onda ga odjednom ja sravnim sa zemljom.

Osjećam se ko novorođenče napušteno u zlatnim, beskonačnim poljima ječma. Na sredini polja se nalazi jedno suho stablo, nekad vrlo bogate i prekrasne krošnje. Zemlja me uzima k sebi, i od mene naraste još ječma. Eto, slikovito, tako se osjećam. Plače mi se, jako, nije mi se već dugo plakalo, al sad sam jednostavno nakupio toliko stvari koje ne znam kako da izbacim. Da imam svoj zid, moj najdraži zid, sad bi ovo polje popunjavao dojmovima s današnjeg izlaska, koji je stvarno bio dobar, kao i svaki drugi u zadnjih valjda mjesec dana.

Svaki dan navečer idem van i jebeno mi je. Uvijek neko priča, vodimo intelektualne i manje intelektualne razgovore. I to me zabavlja. Neopisivo. Ono što mi treba je tišina, prokleta tišina iz koje će moj zid ponovno narasti.

Bivanjem čovjek i uživanjem u životu postajem čovjek, a ja to mrzim. Emocionalne reakcije na vanjske podražaje, nedopustivo. Odvratno. Sreća je jedini osjećaj koji sam si dopustio u zadnjih godinu i pol. Al sad kad je tako spontana, pojavljuju se i drugi, nepoželjni osjećaji.

Od sutra započinjem s izradom roze barijere, kako ju nazivam u svojoj knjizi, iako tamo roza barijera štiti nešto drugo od nečeg drugog, nešto što je veće od mojih osjećaja štiti od nećeg još većeg.

Ma treba mi psihijatar.

[Nadopisak: zbog jednog se saznanja osjećam još gore. Toliko loše da se već nekoliko godina nisam tako loše osjećo.]

Read Full Post »

Kršim obećanje

A jebiga. Kršenje obećanja se preselilo i u virtualni svijet.

Al imam opravdanje.

Read Full Post »

Obećanje

Prvi put u svojoj četverogodišnjoj blogerskoj povijest nešto obećajem čitateljima bloga. Radi se o posebnom postu koji ću posvetiti svemirskom sranju koje se dogodilo mojoj vjerojatno najboljoj frendici, a koje će biti popraćeno velikom medijskom pozornošću. Post očekujte sutra, tj. danas oko 15-16 sati.

Read Full Post »

Older Posts »

%d bloggers like this: