U jednom trenutku svog blogerskog života spoznaš da je ključna pizdarija nužna za javno iznošenje (ekstremnog) mišljenja – anonimnost. Neki to shvate rano – kad pročitaju nečiji tutorijal o blogiranju (npr. moje tutorijale); a nekima, koji pišu te tutorijale, trebaju godine i godine, samo zato jer vole učiti na vlastitim pogreškama.
Dakle, ovaj je blog, u trenutku objave ovoga posta, zatvoren. Naravno da ne prestajem pisati, samo se selim na novu domenu, na novi mail i na novo sve kako me nitko, nikad više, neće moći identificirati.
Bilo mi je lijepo sa svima vama, i, vjerujte mi, bit će nam lijepo i dalje. Zato nema pozdrava 
Ccc, kao da se imaš razloga nekog plašiti.
Meni je anonimnost više stvar toga da zapravo nikoga ne zanima tko sam ja.